Upit koji počinje s "pronađi sve o X-u" završava mapom koju nitko ne može koristiti. Upit počinje pitanjem dovoljno uskim da bi odgovor riješio pitanje — i, što je ključno, dovoljno uskim da odgovor može biti ne.
"Je li registrirani vlasnik ovog plovila ista tvrtka koja je nositelj ugovora o luci?" jest pitanje. Ima dva moguća odgovora i oba su korisna.
"Što ta osoba skriva?" nije pitanje. Ono pretpostavlja vlastiti odgovor i sve što se nakon toga pronađe bit će protumačeno kao potvrda tog odgovora. To nije karakterna mana; tako funkcionira svačija pažnja, zbog čega struktura umjesto toga mora obaviti taj posao.
Zatim, redom:
- Zapišite pitanje prije nego što išta pogledate.
- Zapišite što bi na njega predstavljalo odgovor u oba slučaja.
- Bilježite svaki izvor kako napredujete, s datumom i onime što je naveo.
- Stanite kada je pitanje odgovoreno, uključujući i slučaj kada je odgovor ne.
Četvrti korak ljudi najčešće preskaču. Upit bez uvjeta zaustavljanja traje dok se netko ne umori, a ono što proizvede jest gomila, a ne nalaz.