Mjesta događaja rijetko se uništavaju. Njihova se dokazna vrijednost razvodnjava, pomalo po pomalo, zbog ljudi koji su svaki učinili nešto razumno.
Načini na koje se to događa, kako ih opisuju priručnici:
- Previše ljudi. Svaka prisutna osoba dodaje vlastita vlakna, otiske i DNK te uklanja dio onoga što je ondje bilo. Prisutnost je trošak; mora imati razlog.
- Pomicanje prije evidentiranja. Predmet pomaknut prije nego što je fotografiran na mjestu na kojem se nalazio izgubio je jedinu stvar koja se nije mogla naknadno utvrditi — gdje se nalazio.
- Prijenos između mjesta događaja. Iste rukavice, iste čizme, isto vozilo koje prenosi materijal s jedne lokacije na drugu. Smjernice su po tom pitanju izričite: promijeniti zaštitnu opremu između mjesta događaja i prema osumnjičeniku i žrtvi postupati kao prema mjestima događaja na koja ista osoba nikada ne smije pristupiti u istoj odjeći.
- Pakiranje koje oštećuje. Vlažan materijal zatvoren u plastici razvija plijesan u roku od nekoliko sati; biološki tragovi time se uništavaju. Za sve vlažno ili organsko upotrijebiti papir, a prije zatvaranja osušiti gdje to smjernice dopuštaju.
- Dobro djelo koje nije evidentirano. Netko otvori prozor, zatvori slavinu, prekrije tijelo. Sve to može biti ispravno; ništa od toga nije bezopasno ako nije zapisano.
Izvor. UNODC, Crime scene and physical evidence awareness for non-forensic personnel, poglavlja o kontaminaciji i pakiranju; NIJ NCJ 178280, odjeljci o dokumentiranju mjesta događaja.