Istraživanje iz otvorenih izvora znači pronalaženje, čitanje i povezivanje informacija koje su već objavljene i zakonito dostupne svakome tko ih traži. Registar trgovačkih društava, popis sankcija, vlastiti sudski popis predmeta, obavijest o otpremi, fotografija koju je netko javno objavio.
To je sve. Tri stvari koje ono nije:
To nije pristup. Ako je za dolazak do informacija potrebna lozinka koja vam nije dana, CAPTCHA zaštita koju ste zaobišli ili ograničenje broja zahtjeva koje ste izbjegli, to nije otvoreni izvor. To je neovlašteni pristup i u većini jurisdikcija predstavlja kazneno djelo, neovisno o tome što ste pronašli.
To nije kupnja od posrednika. Skup podataka koji na prodaju nudi netko tko neće reći odakle potječe nije izvor. Procurjeli i automatizirano prikupljeni osobni podaci kruže u trgovini i često se predstavljaju kao "OSINT". Udruga ih ne upotrebljava, a ne biste ih trebali upotrebljavati ni vi: oni zagađuju sve što slijedi jer sudu ne možete pokazati odakle neka činjenica potječe.
To nije zaključak. Pronaći zapis znači pronaći zapis. Osoba koja se pojavljuje na popisu traženih osoba jest osoba na popisu — ništa u tom zapisu ne potvrđuje da je učinila ono što se u popisu navodi, a ništa u podudarnosti imena ne potvrđuje da je riječ o istoj osobi.
Ta je granica važna u praksi, a ne samo etički. Rad koji je prelazi ne može se nikome pokazati. Ne može ući u izvješće, biti predan tužitelju ili naveden novinaru jer je prvo pitanje uvijek "odakle ovo potječe", a odgovor koji bi na to pitanje izdržao ne postoji.