Ljudi koji prisustvuju najgorim danima drugih ljudi nakupljaju posljedice toga, a profesije koje to najviše rade najmanje su spremne to priznati.
Što je uobičajeno u danima nakon događaja. Poremećen san, ponovno proživljavanje događaja, razdražljivost nesrazmjerna situaciji, izbjegavanje ceste ili mirisa, osjećaj obamrlosti ili osjećaj ničega i uznemirenost zbog toga. Većina toga se smiri.
Što nije uobičajeno i zahtijeva pomoć. Pogoršavanje umjesto poboljšanja nakon nekoliko tjedana; noćne more i nametljive slike koje ne blijede; veće konzumiranje alkohola; izbjegavanje posla ili ljudi; ljutnja koja plaši ljude oko vas; misli o tome da sebi naudite.
Jedna obvezna sesija razgovora nakon događaja nije rješenje. Zahtijevati da svi uključeni jednom, ubrzo nakon događaja, sjednu i detaljno prepričaju događaj nije se pokazalo učinkovitim u sprječavanju kasnijih problema i kod nekih ljudi može pogoršati stanje. Pomažu praktična podrška, odmor, mogućnost razgovora s ljudima koji razumiju taj posao kada i ako to želite te pristup odgovarajućoj skrbi za manjinu kojoj je ona potrebna.
Što doista pomaže.
- San, hrana i uklanjanje iz rasporeda smjena, umjesto da vam se govori da morate biti dobro.
- Razgovor pod vlastitim uvjetima, s kolegama ili s nekim izvan posla.
- Saznanje o tome što se dogodilo nakon toga — o ishodu — kada se to može podijeliti.
- Ograničenja: u pogledu smjena, izloženosti grafičkom materijalu i broja takvih događaja zaredom.
- Izravno pitati nekoga jeste li zabrinuti za njega, riječima iz prethodne lekcije.
Za svakoga tko u sklopu istrage pregledava grafički materijal: radite u kratkim sesijama, isključite automatsku reprodukciju, zvuk prema zadanim postavkama isključite, pregledavajte fotografije umjesto videozapisa kada je to dovoljno i prestanite kada primijetite da ste prestali reagirati.
Izvor. World Health Organization, War Trauma Foundation and World Vision International, Psychological first aid: Guide for field workers, https://www.who.int/publications/i/item/9789241548205 ; WHO mhGAP, https://www.who.int/teams/mental-health-and-substance-use/treatment-care/mental-health-gap-action-programme
Što ovo nije. Čitanje, a ne osposobljavanje, i nije skrb za mentalno zdravlje. Ako se bilo što s drugog popisa odnosi na vas, korisno je obratiti se kvalificiranoj osobi.