Obiteljski plan za hitne slučajeve nije dokument. To su četiri odluke koje su svi ukućani čuli i list papira na kojem su one zapisane.
Četiri odluke.
- Gdje se sastajemo ako ne možemo otići kući. Jedno mjesto u blizini, jedno udaljenije u slučaju da je zahvaćeno cijelo područje.
- Koga zovemo. Jedna osoba izvan tog područja koju svi kontaktiraju, kako nitko ne bi pokušavao kontaktirati sve.
- Tko preuzima djecu, odakle i tko je još ovlašten to učiniti. Recite školi ili vrtiću to ime.
- Što nosimo, i tko to nosi.
Na papiru, na više mjesta. U novčaniku, na hladnjaku, u svakoj torbi. Plan koji postoji samo u telefonu plan je koji završava kad se isprazni baterija.
Izgovorite ga naglas jednom godišnje. Deset minuta za kuhinjskim stolom cijela je vježba. Djeca ga pamte bolje od odraslih, a kad zamolite sedmogodišnjaka da vam ponovi mjesto sastanka, ako ćete saznati postoji li plan.