Prvo se pomaknite, a zatim saznajte što se događa. Najprije dođite na sigurnije mjesto, a pojedinosti pročitajte tek kada stignete onamo. Vrijeme za utvrđivanje što se točno događa nije vrijeme u kojem biste se trebali kretati.
Povedite ukućane sa sobom i prebrojite ih. Uključujući svakoga tko je spavao, tuširao se ili nosio slušalice — to su tri načina na koja ljudi mogu potpuno propustiti uzbunu.
Ne koristite glasovne pozive. Umjesto toga pošaljite poruku. Mreža je preopterećena, a hitnim službama treba ono što je preostalo.
Čekajte službenu objavu da je opasnost prošla. Ne čekajte samo da buka prestane. Tišina nije isto što i kraj opasnosti, a upravo tada ljudi izlaze van i bivaju ozlijeđeni.
Ako ste vani kada počne i ne možete doći do svojeg skloništa, uđite u bilo koju čvrstu zgradu, podalje od prozora, ili u pothodnik ili podrum. Nemojte stajati na otvorenom, u blizini ostakljenih pročelja ni ispod konstrukcije koja bi se mogla srušiti.
Ako vozite, zaustavite se na mjestu koje nije most, tunel ni prostor ispod neke konstrukcije te slijedite lokalne upute. Automobil nije sklonište.